U sklopu predmeta kojeg slušamo na 3. godini, pod nazivom „Zdravstvena njega starijih osoba“, naša praksa se odvijala u Svetoj obitelji što nas je uistinu obogatilo, imajući u vidu da provodimo vrijeme sa potpuno nepokretnim starijim osobama. Unatoč praktičnom dijelu nastave, na inicijativu voditeljice predmeta doc. Ljevak, okupili smo se i posjetili Centar za stara i iznemogla lica Mostar zbog činjenice da su u tom državnom domu, lošiji uvjeti i rijetko su posjećeni kada nisu blagdani.
Bio je to posjet koji nikog nije ostavio ravnodušnim, nagnao nas je na razmišljanje o životu, njegovom tijeku i generacijama ljudi zahvaljujući kojima smo i mi tu.
Svaki korisnik doma je zapravo jedna nova priča, knjiga čiji su redovi upisani na izborana lica. Radosti zbog našeg posjeta i činjenice da je netko odvojio vrijeme za njih, viđena je na licima.
Potrudili smo se uljepšati im dan kroz zagonetke, kviz, društvene igre, te na taj način donijeti spoznaju kako nisu zaboravljeni, kako pripadaju nama i našoj sadašnjosti bez obzira na razlike u godinama. Kroz igru smo zaokupljali njihove misli i vrijeme, a zauzvrat smo dobili slike sretne i razigrane „djece“.
Iznenadili su ih ukusni, svježi obroci koje smo im pripremali s puno ljubavi, što su oni cijeli život činili za svoje najbliže. Posebno dirljiv je bio posjet nepokretnim štićenicima u usamljenim sobama. Tražeći u njihovim očima mladost, razigranost i velike snove bez iznimke bi pronalazili sve to.
Oduševljenje među štićenicima izazvao je nastup grupe “Salutem”. I dok su prvi taktovi „Cesarice“ ispunjavali prostoriju u mislima su ti prekrasni stari ljudi, vjerujemo ponovno bili mladi, ispunjeni snovima, velikim ljubavima, željama i životom.
Pomalo stidljivo izricali su želju da ne budu samo Blagdani povod za posjete…željni su riječi, blizine i posjete mladosti. Dužni smo svojim djelima pokazati da u Domu za starije ne stanuje samo starost, tu stanuje ljubav, toplina, iskustvo, ljudskost i zahvalnost za svaki osmjeh i lijepu riječ.
Želimo zahvaliti doc. Ljevak na ovoj inicijativi, jer dotakli su i naša srca, pokrenuli naše misli, obogatili nas vlastitim životnim iskustvima, nasmijali anegdotama, učili životu i iznjedrili obećanje o ponovnom dolasku. Smatramo da bi ove posjete trebale postati praksa na našem fakultetu, osobito na smjeru sestrinstva, jer su stari ljudi i naš odnos prema njima, prije svega glas naše profesije, savjesti, ali i odraz društva u kojem živimo.
Ova posjeta je od nas stvorila bolje i plemenitije ljude, a njima ulila nadu u bolji i humaniji svijet.
Studenti sestrinstva 3. godine.
